U ime svih nas

četvrtak, 09.10.2008.

Selim "krpice"

Na savjet Studene počela sam sa pripremom novog bloga na bloggeru. Na taj način biti ću u mogućnosti ostaviti komentare na nekim od vaših blogova koje pratim. Ovo je novo mjesto gdje me možete pratiti, novu i zanimljiviju.

http://cosmo2503.blogspot.com/

09.10.2008. u 16:05 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.10.2008.

Recepti, fotke i laži

Subotom, odnosno petkom poslijepodne u BiH gradovima distribuira se besplatni sedmični list Week&. Ove subote bila sam nemalo iznenađena kada sam na stranici sa receptima vidjela svoju fotku hurmašica sa bloga, koja je svojevremeno je stajala i na Coolinariki.

Image Hosted by ImageShack.us

Takve stvari desile su se mali milion puta i dešavaće se i ubuduće. Svakako je licenca pod kojom su moje fotke stavljene sa najblažom licencom, njima se, budući da su jadne i čemerne mogu poslužiti svi. Ono što mi je zasmetalo je recept koji nije ni sličan mom. Konkretno zasmetalo me je skrnavljenje tradicionalnog recepta za hurmašice dodavanjem KOKOSOVOG BRAŠNA. Halo ba!!!! Pa to onda i nisu bosanske hurmašice. Otkuda kokos u bosanskoj kuhinji?!? Za mene je tradicija svetinja. Staviti kokos u hurmašice bilo bi otprilike kao staviti čili u šalšu od rajčica ili vrhnje (i Vegetu) u školjke. Jednostavno jedan ogromni, veliki NO-NO!!!

06.10.2008. u 14:55 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 29.09.2008.

Ramazanski somuni

U vrijeme Ramazana sarajevske mahale i naselja već u ranim popodnevnim satima zamirišu zamamnim mirisom svježe pečenih somuna. A tom je mirisu teško odoljeti. Većina pekara ima ih u ponudi cijelu godinu, ali ovi ramazanski ipak imaju neku svoju posebnost, drugačiji su...
Odrasla sam u porodici u kojoj se nije pridavao značaj religiji, tako da za mene Ramazan nije toliko mjesec posta, duhovnog i tjelesnog čišćenja, već mjesec somuna. I unaprijed mu se radujem i plašim ga se zbog toga što ne mogu da odolim somunima.
U malim bosanskim čaršijama lako je znati koji je somun najbolji, ali u Sarajevu sam u vječitoj potrazi za najboljim. Sarajevska pekara Imaret, prekoputa Begove džamije na dobrom je glasu. Po mnogima nudi najbolje somune, pa tako ljudi sa Dobrinje i Alipašinog potegnu na trolu ili tramvaj i pravac Baščaršija po somune u Imaret. Ove godine i ja sam odlučila da više ne istražujem, da poslušam glas naroda i kupujem somune u Imaretu. I dobri su, teško da mogu biti bolji.

Image Hosted by ImageShack.us

Na uglu pored Begove džamije potpuno drugu vrstu somuna prodaje jedna fina ženica. Ona ih nudi iz kartonske kutije i pakuje u obične kese. Dok se somuni poput Imaretovih nude u doslovno svakoj sarajevskoj pekari od Baščaršije do Ilidže i Dobrinje, ovi somuni nude se i prave u svega nekoliko sarajevskih pekara sa stogodišnjom tradicijom. Oni se peku pod užarenom pekom, tako da na njima neizostavno ostane manje ili više gara. Kada ih kupujem tražim da mi probere one manje "garave".

Image Hosted by ImageShack.us

U svijetu postoje deseci vrsta pljosnatih kruhova: lavash, naan, pita, turske pide pogačice, italijanske foccaccie samo su neki, najpoznatiji primjeri. Kada bi svijet poznavao somun, garantovano bi brzo došao među „top five“. Ne, ne precjenjujem ga, mekan tanke korice,sa velikom šupljinama u unutrašnjosti on je od one vrste kruha kojeg bi se moglo jesti umjesto kolača.

P.S. U vrijeme Ramazana ne pečem ih u vlastitoj izradi, to bi bilo šteta kada ih ima pekarskih na svakom koraku. Inače sam recept svojedobno stavila na Coolinariku. U nastupu ljutnje pobrisala sam profil, a "čisteći" disk, pobrisala sam i sve slike koje sam fotkala za Coolku tako da sada imam recept spašen u pdf-u, a nemam slike postupka. Glavna caka u izradi je da se koristi hladna voda, manje kvasca nego za običan kruh i vrlo zagrijana peć(nica). Iz električne pećnice to i nije to, ali i "fake" somun je sasvim jestiva varijanta kada nema pravog.

29.09.2008. u 14:51 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 30.07.2008.

Volimo, volimo krofne!

Krofnice, krafnice, pokladice i to ne samo o pokladama već svaki dan ... Dobro ne baš svaki, nije da ne bi mogla (barem izvjesno vrijeme), ali ne bi mi bio kompliment da se sama pretvorim u jednu lijepo nadošlu krofnu, što bi njihova svakodnevna konzumacija neminovno imala za posljedicu.

Šta krofnu čini KROFNOM?

1. bijeli obruč po sredini
2. Zlatno pečena glatka korica bez vidljivih tragova masnoće
3. šupljikava, lagana i mirisna sredina sa omiljenim nadjevom

Vremenom sam sakupila i izdvojila slovom i brojem osamnaest (18) različitih recepata. U osnovi ih je "samo" sedamnaest, ali budući da mi je broj sedam baksuzan, dodala sam još i osamnaesti. Jedan recept, isproban dosta davno daje uvijek dobre rezultate, kako one po pitanju estetike, tako i one po pitanju okusa. Taj sam nazvala "konjem koji dobija utrke". Kada već konj daje dobre rezultate i pobjeđuje ne treba ga mijenjati.
Priprema je "pipava" ali zapravo jednostavna. Ono čega se gotovo fanatično držim je mjerenje temperature sastojaka, sreća da postoje ovi digitalni termometri pa je cijela stvar puno lakša.

Konj koji dobija utrke - Krofne za totalne početnice (a i iskusne domaćice):

Sastojci

500 g glatkog brašna
40 g svježeg kvasca
250 ml mlakog mlijeka
50 g šećera
2 žlice ulja
2 žlice ruma
2 žumanjka
limunova korica
prstohvat soli

Za nadjev (po izboru):

džem od marelica ili malina
nutella, linolada, eurokrem
bavarska krema
"Alat":

rezač promjera 7 cm
slastičarski špric uskog otvora
velika dublja šerpa sa poklopcem
ulje za prženje

Priprema:


1. Zagrijte mlijeko na 36-38 stepeni.
2. U zagrijano mlijeko Namrviti kvasac, dodati žlicu šećera (od ukupne količine) i dvije žlice brašna, pa umješati da se dobije jednolična smjesa. Ostaviti na toplom mjestu (oko 27-28 stepeni) da nadolazi 15 minuta.
3. U veliku zdjelu (ja koristim Tupperware za dizana tijesta) prosijati brašno, dodati limunovu koricu, žumanca, šećer i so, preostalo mlijeko, rum i jednu žlicu ulja. Umješati da se sastojci malo povežu, a zatim dodati nadošlo kvasno tijesto, mješati drvenom kuhačom. Kada se sastojci povežu dodati i drugu žlicu ulja i nastaviti sa tučenjem tijesta kuhačom dok se ne počne odvajati od posude, a na tijestu se počnu pojavljivati mjehurići. Zdjelu pokriti poklopcem i ostaviti na toplom da nadolazi pola sata do 45 minuta, odnosno dok se tijesto ne udvostruči.
4. Prebaciti nadošlo tijesto na lagano pobrašnjenu radnu površinu i razvaljajte na debljinu 1,5 centimetar. Izrežite oblike kalupom (ostatke tijesta preradim i napravim male buhtlice ili kiflice).
5. Pobrašnite kuhinjsku salvetu i redajte izrezane oblike. Pokrijte drugom salvetom i ostavite da stoji još 20 minuta, dok se vidljivo ne povećaju.
6. Zagrijte 2 centimetra ulja u šerpi koja se može poklopiti na 170 stepeni (kada zaronite čačkalicu oko nje se stvore mjehurići ulja).
7. Stavljajte krofne da se prže u zagrijanom ulju sa stranom koja je ležala na salveti okrenutom gore. Prvo pržite 2 minute poklopljeno, a zatim krofne okrenite i pržite ih otkrivene još 1-1,5 minuta.
8. Krofne vadite šupljikavom kutljačom i stavite na deblji sloj papirnatih salveta da upije svu masnoću. Kada se malo ohlade, a još uvijek su tople utisnite odabrani nadjev i ako su sa džemom pospite šećerom u prahu.

Image Hosted by ImageShack.us

Krofne iz pećnice (ili Konj koji je pobijedio nepobjedivog)

Ne sjećam se šta sam tražila na internetu i gdje sam našla recept za krofne iz pećnice. Današnje googlanje na upit oven baked doughnuts nije me odvelo na pravi izvor. Dakle, ono što mi najviše smeta kod prženih krofni je miris od prženja. E ovdje više tog mirisa nema, što je smrdilo - smrdilo je. Ove krofne tako neodoljivo mirišu na maslac da su prava milina od krofni. Odzvonilo je prženim krofnama, barem za mene. Ode moj Zimzelen u zasluženu mirovinu. Možda istrči još koju utrku veterana, ali ovaj mladac je dobitnik, pravi as.
Ove krofne nisu niskokalorične, da se ne lažemo. Ali, ja sam malo smanjila ukupnu masnoću tako što sam maslac koji preporučuje autor recepta zamjenila margarinskim namazom sa redukovanom masnoćom (i to onim sa samo 25% masti). 82%:25%, nije zanemarivo.

Za krofne

600 - 700 g brašna
250 ml mlijeka
40 g svježeg kvasca
30 g rastopljenog maslaca
60 g šećera
2 jaja
svježa limunova korica

Za doradu

125 g Maslaca/margarinskog namaza
150 g šećera

Priprema

1. U 100 ml mlikjeka zagrijanog na temperaturu 36-38 stepeni rastvoriti kvasac sa žličicom šećera. Ostaviti na toplom oko 15 minuta.
2. U ostatak mlijeka umješati rastopljeni maslac i šećer, pa dodati i dobro umješati u nadošli kvasac.
3. Dodati i umješati jaja, polovicu brašna i limunovu koricu. Smjesu žlicom da bude bez grudvica, kao smjesa za ljevane uštipke, odnosno gušća nego za palčinke.
4. Dodati ostatak brašna i sada slobodno uzmite mikser sa spiralnim nastavcima i umjesite tijesto. Po potrebi dodajte još brašna, a tekućine vam više neće trebati, da se dobije vrlo mekano i fino glatko tijesto.
5. Tijesto premjesiti rukama i staviti ga u lagano zamašćenu posudu. Pokriti i ostaviti na toplom oko pola sata, odnosno dok ne udvostruči zapreminu.
6. Premjestiti na malo pobrašnjenu površinu i razvaljati na debljinu od 1 centimetar. Izrezati krugove rezačem za krofne i izvaditi dosta široke krugove iznutra. Krofne će se kod pečenja zatvoriti, a ovo je samo način da u sredini ne na rastu previše i da se formira čuveni prsten.

Image Hosted by ImageShack.us

7. Ostaviti krofne da se dižu još 15-20 minuta na toplom i za to vrijeme zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
8. Krofne peći 10 minuta sa uključena oba grijača pećnice, a zatim još 2 minute sa uključenim samo donjim grijačem, tako da sa donje strane dobiju boju. Trebaju ostati pomalo nepečene jer će se proces obrade nastaviti, a one će na kraju biti mekane kao i pržene. Izvaditi i hladiti samo 1-2 minute.

Image Hosted by ImageShack.us

9. U međuvremenu u dubokom tanjuru, koji može stati u mikrovalnu. Rastopiti maslac/namaz da postane mliječno bijel (dakle ne da izgori kao kod prženja).
10. Vruće krofne uvaljati u rastopljnome maslacu/namazu i posuti šećerom.
11. Poslužiti dok su još tople ili pred služenje ponovo zagrijati u mikrovalnoj.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

30.07.2008. u 13:39 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 22.07.2008.

Dolijao je... Napokon!

Jutros sam sretna, ne skidam osmjeh sa lica. Razlog je opće prirode, napokon je uhapšen zločinac.
Vijest o hapšenju dočekala sam u kupatilu, sa četkicom za zube u jednoj ruci četkom za kosu u drugoj. Po navici na TV-u se vrtila RTS (jer njihov jutarnji počinje u 6.05). Naravno na toj TV naglasak je na približavanju Srbije Evropskoj uniji, bez bilo kakvih emocija o samom činu hapšenja zločinca i osvrta na njegova zlodjela. U tom trenutku nisam mogla da se sjetim da takva vijest zaslužuje vanredan program na našim medijima, tako da nisam prebacivala program. Možda je i bolje...
U posljednje vrijeme često razmišljam o tome kako sam ratne slike povukla negdje duboko u sebe, kako sjećanja blijede. Jutrošnja vijest ponovo je oživjela ta sjećanja, izvukla ih iz sehare u kojoj su pohranjena ležala godinama.
Sišao iz neke Vukojebine durmitorske u Šeher on je taj grad cijeli život mrzio. Na pitanje, postavljeno mu na nekoj lokalnoj televiziji o značenju riječi saraj (dvorac) on je bez pardona odgovorio da to znači štala. Popevši se ponovo na planinu, ovaj put Trebević, naš dragi sarajevski, on i njegovi su činili sve da ga poruše i unakaze. U prvoj godini rata dan za danom nestajale su najljepše građevine ovog grada. Plakala sam za Zetrom koja je obilježila moje djetinjstvo i moju ranu mladost. Plakala sam za Vijećnicom, u to doba sve sam uredno bilježila u svom ratnom dnevniku.
Ljudi su postali samo mete. Ovdje ne mogu da se ne sjetim kako su Beograđani u proljeće '99-te nosili na majicama natpise TARGET i iscrtane mete. Bez uvrede, ali nemate pojma šta je meta. Nismo imali pojma ni mi. Izlazili smo u grad, svako za svojim poslom i bili pušteni na milost i nemilost nekog tamo s brda, hoće li ili neće povući obarač u tom trenutku kada naiđemo opasnim prelazom pod njegovom kontrolom. O mogućnosti da nas pogodi geler neke granate, a svaki dan ih je padalo na desetine, stotine, a u doba žešćih bombardovanja i hiljade ne smijem razmišljati, ne želim se sjećati. Svi, bez izuzetka bili smo naprosto meso za odstrel.

O Karadžiću i svoj boli koju je nanio narodu u BiH mogla bih napisati mnogo toga, ovdje ću se za trenutak zaustaviti (nastavak slijedi) i završti ću citirajući Balaševićeve Devedesete

Onda su došle devedesete, tužne i nesretne... Opake...
Gospod je barut primirisao pa ladno zbrisao za oblake...
E, kad već puknu ustave nema nam spasa dok se reke ne zaustave...
No, i taj dan će svanuti...

Onda su došle devedesete, tužne i nesretne... Fobične...
U udžbenike i u čitanke ušle su bitange... Obične...
Kasno je da se paniči... Dali smo šansu da se ludilo ozvaniči...
A sad smo prosto zgranuti?

Ma, jebite se, Devedesete, vas mogu jedino psovati...
Za vama niko neće žaliti niti vam stihove kovati...
Jednu ste mladost sludele, budite sretne ako vam i strofu udele...
Pred crkvom pravih vrednosti...

Ma, jebite se, Devedesete, i vaša priča je gotova...
I dabogda se nikad ne sete svih ovih protuva i skotova...
Kad zakon metlom zamane... Ili ih pusti da se međusobno tamane...
Što ima svojih prednosti...

22.07.2008. u 09:26 • 20 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 07.07.2008.

Zabranjeno voće

Neke zabrane nameće društvo zakonom ili normama. Neke, pak, namećemo sami sebi, pa će si neko zabraniti slatkiše, neko masnu hranu, neko fina peciva.
Svijet bez zabrana bio bi ludnica, opšti haos u kome se ne bi zanlo "ni ko pije, ni ko plaća".
Da li samo zato što su zabranjeni, odnosno zaštićeni ili su zaista tako posebni, ali meni su prstaci najdraže školjke.
U "neciviliziranom" dijelu svijeta iz kojeg dolazim zabrana ne važi, pa se i prstaci nađu na tezgi jednako kao i dagnje i ostali školjkaški svijet. I ne samo to, zadovoljstvo uživanja u prstacima neće vas koštati nikakvo bogatstvo, jedva da su skuplji od svježih kozica, a jeftiniji su od nekih finijih riba.
Dakle, stvorite si ugođaj: Pripremite prstace na jedan od predloženih načina, pustite omiljeni pjesmuljak o beskrajnoj ljubavi, Olivera ili klape. U lijepe čaše nalijte fino bijelo vino i prepustite se čistom užitku.

Prijedlozi za pripremu prstaca:

Buzara od prstaca na dalmatinski način:

Ova je najjednostavnija i najbolja. Potreban je oprez, budući da ćete jesti prstićima vlastitim ili najdražeg vam, čuvajte se da i njih ne pojedete.

Potrebno (za užitak u dvoje):
500 g prstaca
3 češnja češnjaka
pola vezice peršina
50 ml kvalitetnog bijelog vina (ne dopustite da vam loše vino pokvari dobro jelo)
50 ml kvalitetng maslinovog ulja
krušne mrvice (po želji ili navici)
tost za serviranje

Postupak:
1. Nakon što ste ih donijeli kći duboko udahnite miris mora, a zatim ih operite pod mlazom vode i odstranite prljavštinu četkicom.
2. Zagrijte 2 – 3 žlice maslinovog ulja i bacite prstace na ulje pa kratko uz treskanje tave kuhajte da se školjke otvore.
3. Prstace izvadite sa ulja, a ulje procijedite kroz gazu, pa sačuvajte.
4. U tavu uspite ostatak maslinovog ulja.
5. Na ulju popirjati češnjak nasjeckan na listiće i usitnjeni peršin. Pirjati 5 minuta da puste aromu.
6. Dodati prstace, podliti vinom i sačuvanom tekućinom od kuhanja (u ovoj fazi treba dodati mrvice ukoliko se koriste).
7. Lagano kuhati 10 minuta.
8. Preliti preko prepečenog tosta i prepustiti se...

Image Hosted by ImageShack.us
By selma2503, shot with u820,S820 at 2008-07-07

Buzara od prstaca na kvarnerski način:
Razlikuje se od dalmatinske po dodatku rajčice u umak. Pa ko kako voli J

Potrebno
500 g prstaca
3 češnja češnjaka
1 rajčica, oguljena i očišćena od sjemenki
Pola vezice peršina
50 ml kvalitetnog bijelog vina
50 ml kvalitetng maslinovog ulja
krušne mrvice (po želji ili navici)
tost za serviranje

1. Zagrijte 2 – 3 žlice maslinovog ulja i bacite prstace na ulje pa kratko uz treskanje tave kuhajte da se školjke otvore.
2. Prstace izvadite sa ulja, a ulje procijedite kroz gazu i sačuvajte..
3. U tavu uspite ostatak maslinovog ulja.
4. Na ulju popirjati češnjak nasjeckan na listiće i usitnjeni peršin i rajčicu dok rajčica ne omekša.
5. Dodati prstace, podliti vinom i sačuvanom tekućinom od kuhanja (u ovoj fazi treba dodati mrvice ukoliko se koriste).
6. Lagano kuhati 10 minuta.
7. Poslužite uz tost i omiljenu glazbu u prijatnom okruženju, rashlađenom stanu uz dobru malvaziju.

Image Hosted by ImageShack.us

Konačno, ako želite nahraniti 4 osobe pripremita ih sa špagetama.
1. pripremite prvu ili drugu buzaru i izvadite meso iz školjki (par ih sačuvajte za ukras).
2. Skuhajte 250g špageta i pomješajte sa školjkama.

Image Hosted by ImageShack.us


07.07.2008. u 15:48 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 01.07.2008.

Pink or blue?

Ne baš tako davno, prije dvadesetak.tridesetak godina naše su majke čekale porod da bi konačno razrješile dilemu nose li curicu ili dečka. Babe su gledale oblik stomaka buduće mame, pa je izbočeni stomak bio "pozdan" znak da žena nosi dječaka, a onaj spušten i okrugao da nosi curicu. Stare žene podmetale su trudnicama makaze i noževe na stolicu, pa o strani na koju ova sjedne ovisio je spol djeteta. Još jedan način da se razriješi misterija bio je da se trudnici baci neki mali predmet, ako bi ga hvatala sa dlanom prema gore bio je znak da nosi curicu, ako bi dlan bio okrenut prama dole znak da nosi dječaka. (Ovo da hvatam predmet, malenu kutijicu kreme, sa dlanom prema dole pokušavam i ne znam ko ima takve reflekse da hvata predmete odozgo?!?)
Neka vjerovanja čista su slika i prilika predrasuda o spolovima. Tako ako bi ptica stala na prozor i zavijala bio je znak da će dijete biti žensko, pjevanje je naravno značilo da ptica pjeva u čast sina. Ili, malo savremenije, ali opet sa predrasudama. Ako žena ima stalne mučnine to je znak da nosi curicu, ako je pak te sreće da prve mjesece proživi bez mučnina, e to je znak da je za to zaslužan sin.
Onda je prije petnaestak godina ultrazvuk toliko napredovao, da se spol, ako bi dijete bilo zgodno okrenuto mogao utvrditi već na početku drugog tromjesečja. za ovo dostignuće smo zahvalni napretku nauke.
Drage moje, više ne treba čekati toliko. Već dvije godine na tržištu se nalazi DNA test poetičnog naziva "Pink or Blue" , koji sa vjerovatnoćom većom od 99% može utvrditi kojeg je spola dijete već u 6-toj nedjelji trudnoće na osnovu prepoznavanja prisustva y-kromosoma.. Test se prodaje preko interneta i uz troškove hitne dostave, koja uključuje servis tipa DHL-a ili Fedex-a cijena se kreće oko 300 USD. Sasvim pristupačno ukoliko vam se žuri.
Ne bi mene mučilo pitanje radoznalosti, mi žene smo radoznale po prirodi i volimo sve saznati prije, što ranije to bolje. Pitanje koje se postavlja je "šta ako dijete nije željenog spola?" Da li to znači da će žena pobaciti željeno i planirano dijete samo zato što je dečko/curica? Samo zato što je ona htjela ono drugo? Ovaj test omogućava joj sasvim dovoljno vremena da se odluči za pobačaj.
Ne povlačim ja pitanje moralnosti pobačaja kao čina. Moj stav je da život počinje rođenjem i za pobačaj mogu da nađem opravdanje, pa čak i ako ga neka nesretnica koristi umjesto kontracepcije. Postavljam pitanje bezgranične majčinske ljubavi. Ja mogu željeti curicu, ali to nipošto ne znači da mi dječak neće biti jednako drag, zapravo bezgranično drag, jer se roditeljska ljubav ne može mjeriti. Očekujem da je takav slučaj i sa svim drugim ženama.
Nisam protivnik toga da par sazna spol djeteta prije rođenja, kako bi se mogli prilagoditi i pripremiti za njegov dolazak.
Problem su mi oni parovi koji žele dijete određenog spola zbog toga što su im već isplanirali budućnost. "Moj će sin ostvariti moje neodsanjane snove i postati vrhunski teniser, košarkaš"..." Moja će kćer postati vrhunska pijanistica, violinistica "...Čini mi se da roditelji koji isključivo žele dijete određenog spola žele produženje sebe samih u doslovnom smislu. Žele svoju kopiju ili pak da njihovo dijete bude projekcija njih samih ili onoga kako oni sebe doživljavaju.
Kada sam o ovom pitanju raspravljala sa koleginicom, ona mi je rekla da je njena poznanica nakon rođenja sina, a silno je željela kćerku pala u tešku depresiju od koje se liječila. U to vrijeme nije bilo ultrazvuka koji bi joj omogućio da se pripremi za rođenje dječaka koji nije ostvarenje njenih snova, ali je ipak njeno dijete i ona bi ga i prije rođenja zavoljela.
Drugi slučaj je prijateljica moj sestre, cura ima orla u glavi i xy raznih kompleksa. E, dakle ta cura ona je isključiva u svom stavu da ona može roditi SAMO žensko dijete i NIPOŠTO dječaka. Ona o tome tako žučno i ubjeđivački govori, obavezno uz povišeni ton. "Ne, ne, ne, pa ne može ona roditi sina. Pa sin ne može biti mamina princeza. Sin ne bi bio ONA. "

01.07.2008. u 13:30 • 12 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.06.2008.

Hurmašice ili tulmbe? Tulumbe ili hurmašice?

Zavrimo malo u bosansku kuhinju, preciznije pozabavimo se bosanskim slasticama.
Baklave su nacjenjeniji kolači u bosanskoj kuhinji, a svijetu su poznate preko grčke ili eventualno turske kuhinje. U Bosni se gotovo isključivo prave sa orasima, a u mojoj kući, bez tirita, odnosno nedostojne zamjene za orahe od poprženih krušnih mrvica. Dakako, ako pustite mašti na volju u baklavu možete dodati i omiljene pistacije, kako to rade u Turskoj ili pak moj favorit bademe. Možete je slagati i rezati na rombove (u Bosni se vestice sa uzorkom rombova zovu "džemperima na baklave"), možete ih rolati i praviti divit baklave, malene i tanke poput prsta ili ih zamotati u trokute...
Ali neću pisti o baklavi sa kojom i nisam u prevelikoj ljubavi i uspijem je ugurati u sebe samo za bajramskih posjeta rodbini, jer bi bilo krajnje nekulturno odbiti ponuđenu baklavu. Pisat ću o kolačima koji su mi najdraži i ne mogu se odlučiti koje volim više. Hurmašice ili tulumbe? Tulumbe ili hurmašice? Ne znam, zaista ne znam... Da mi se na stolu ispred mene nalaze oba ne bi se mogla odlučiti kojim bi se poslužila. Kao neko, ko vodi računa o pojedenim slatkišima, sigurno ne bi pojela oba, ali koji god da odaberem ostalo bi pitanje "možda bi bilo bolje da sam uzela drugi?"
Možda, ipak radije biram tulumbu jer je lakša. Uh, koja slatka dilema...

HURMAŠICE:

Prave, tradicionalne i najukusnije hurmašice prave se od pravog svježeg domaćeg masla. Takve zaista imaju onaj starinski miris nanine kuhinje. Danas se po sarajevskim prodavnicama može naći maslo, da li je poput domaćeg, ne mogu sa sigurnošću tvrditi, jer sam domaće vidjela prije nekih trideset godina, a tada nisam imala formiran nikakav osobit ukus niti ga se sjećam i po tom pitanju nisam relevantan svjedok. Umjesto masla može se koristiti i maslac, ali margarin nipošto. Margarin je apsolutno neprihvatljiv u ovom slatkišu iako da bi uštedjeli na materijalu, u to sam sigurna veliki broj slastičara koristi margarin.

Još jedan odmak od tradicije - U agdu za starinske hurmašice ne stavlja se med, ali kad sam ga jednom stavila, eksperimenta radi, odlučila sam da za ubuduće odustanem od tradicije i da ga stavim svaki put. Med hurmašicama dodaje zanimljiv okus i u mojim se osjeti. Kako se maslo i ne može tako lako pronaći ipak ću ostati vjerna hurmašicama pripremljenim sa maslacem, pa evo ih:

Potrebi sastojci:

250 g maslaca
2 žlice šećera
2 žumanca
1-2 žlice milerama (vrhnje sa 30% m.m.) – i ovo je odstupanje od tradicionalne pripreme
450-500 g mekog brašna
1/2 žličice soda bikarbone

Za agdu (moju):
800 g šećera
5 žlica meda od kadulje
800 ml vode
sok 1 limuna
1 limun izrezan na kolutove

Postupak:
1. Maslac pjenasto umješati sa šećerom, da se šećer sasvim rastvori i maslac pobijeli.
2. Dodati i umješati jedno pa drugo žumance i mileram.
3. Brašno prosijati. Dodati oko 2/3 brašna i sodu bikarbonu u umućenu smjesu za hurmašice i mješati rukom ostatak brašna dodati žlicom po potrebi. Tijesto treba biti sjajno (od masnoće) ali podatno za oblikovanje. Potrebno je imati hladne ruke jer će u protivnom biti teško oblikovati ih, a dodvati više od 500 g brašna u smjesu, pokvarilo bi kolač i on bi više bio nalik gurabijama, a manje ukusnim i slasnim hurmašicama.
4. Od mase odvajati komade veličine ping-pong loptice (iz navedene količine se može napraviti oko 20 komada). Od loptica napravite valjčiće i spljoštite ih na ribežu da dobijete uzorak.
5. Hurmašice peći u pećnici zagrijanoj na 200 stepeni oko 40 minuta.
6. Za agdu šećer usuti u posudu sa debljim dnom, doliti vodu i dodati med. Kada počne da kuha, smanjiti temperaturu na najnižu i lagano kuhati oko 10 minuta. Agdu ohladiti i u ohlađenu dodati svejže iscjeđeni limunov sok.
7. Vruće hurmašice preliti ohlađenom agdom i pokriti narezanim šnitama limuna, pa pustiti da se ohlade na sobnoj temperatri i da upiju sirup (povremenu protresit tepsiju u kojoj su se pekle da sve budu pokrivene sirupom).
8. Ostaviti u hladnjaku jer su najbolje kada se služe rashlađene.
9. Hurmašice se kao i svi bosanski kolači koji plivaju u bogatom i gustom sirupu služe uz hladnu vodu (meni trebaju minimalno dvije čaše).

Image Hosted by ImageShack.us

TULUMBE

Tulumbe su još jedan slatkiš koji su nama Bosancima u kulinarsko nasljeđe ostavili Turci. Kolač od kuhanog, prženog tijesta u lakšem šećernom sirupu, za neko čudo ne upija masnoću od prženja i ja još nisam probala tulumbu za koju bih mogla ustvrditi da je masna, a mogu reći da za prepoznavanje neprihvatljivo masne hrane imam istančano nepce.
Za razliku od hurmašica, kod kojih u osnovi, postoji jedan tradicionalni recept sa malim varijacijama kod tulumbi su varijacije brojne. Neko će dodati manje, neko više jaja, neko ih voli hrskavije i pune, neko ih voli šupljikave (ta sam). Neko voli da je agda gusta, neko voli lakšu agdu.
Za pripremu tulumbi stare domaćice koriste kalup izražen od metala sa zvjezdastim otvorom i drvenim potiskivačem. Iako imam i takav, negdje u kuhinji, koristim plastični sa širokim zvjezdastim otvorom.

Potrebni sastojci:

500 ml vode
250 g brašna
30 g maslaca
3 jaja
prstohvat soli
oko 1/2 l ulja za prženje

Agda:
800 ml vode
400 g šećera
Sok 1 limuna

Postupak:
1. Stavite vodu u koju ste dodali maslac i prstohvat soli da prokuha.
2. Maknite kipuću vodu sa štednjaka i uspite brašno Drvenom kuhačom dobro umješajte i vratite na štednjak.
3. Kuhajte uz mješanje dok se smjesa ne počne odvajati od posude, a zatim maknite sa štednjaka i pustite da se ohlade.
4. U ohlađenu smjesu dodajte i potpuno umješajte jedno po jedno žumance.
5. Smjesom napunite štrcaljku sa širokim zvjezdastim otvorom. Na papir za pečenje istiskujte komde dužine oko 5 centimetara (ili veće, ako želite velike tulumbe).
6. Ulje zagrijte u dubljoj šerpi. Kada se oko uronjene drvene kuhač stvore mjehurići ulje je dovoljno ugrijano. Ubacite tulumbe tako da imaju dovoljno prostora za prženje (oko 6 komada odjednom). Pržite sa svake strane par minuta da dobiju zlatnu boju. Pržene vadite šupljikavom kutljačom i stavite na papir da upije višak masnoće. Poredajte ih u dublju tepsiju.
7. Pripremite agdu kuhajući šećer u vodi oko deset minuta. Dodajte limunov sok i prelijte preko ohlađenih tulumbi.

Image Hosted by ImageShack.us

Pa bujrum i prijatno!

30.06.2008. u 12:55 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 24.06.2008.

Rožata - gastronomski zapis o jednoj tradicijskoj slastici

Moj prvi gastronomski zapis, zapis je o rožati. Slastica je pod različitim imenima poznata širom Mediterana, Franuzi je nazivaju Creme caramel, Španjolci flan. Preko Španjolaca raširila se i po zemljama Latinske Amerike, tako da je nalazimo i u meksičkoj kuhinji.
Mi je nazivamo rožatom ili rožadom, a Dubrovčani rozatom. Naziv je dobila po likeru od ruža „ružolinu“, koji se često zamjeni nekim drugim likerom ili rumom, što šteti autohtonosti pravog recepta, vjerovatno i pomalo okusu, ali nemamo svi ružičnjake i ne pravimo svi likere od ruže.Ja je nazivam dalmatinskom rožatom. Predpostavljam da svako naše malo misto ima i neku svoju specifičnost u njenoj pripremi, a nimalo ne sumnjam da svi tvrde da je upravo njihova i najbolja wink
Rožata je, zapravo, pečena krema od jaja i šećera, koja lijepo pliva u karamelu sa kojim se kuha. Omjeri cijelih jaja, žumanaca i šećera rse razlikuju i koja će vam se dopasti zavisi od toga volite li "jajastije" ili manje "jajaste" slastice.
Osobno, ne volim da je rožata prejajasta i mislim da je recept Dike Marjanović Radice, legende dalmatinske kuhinje baš po mojoj mjeri.Priprema je srednje teška i to samo prvi put, svaki sljedeći je "piece of cake"...
Dakle Dika predlaže sljedeće:

Potrebno je:
Za rožatu:
6 jaja
6 žlica šećera
1/2 litra punomasnog mlijeka
1 žlica maraskina ili ruma
Limunova korica
Za karamel:
12 (14) kocki šećera
Dodatno:
4 malene posudice od vatrostalnog stakla ili jedna veća zapremine oko 1,5 litar i jedna dublja tepsija u koju se može naliti voda i u koju mogu stati malene posudice.

Priprema:
1. Zagrijati pećnicu na 190 stepeni.
2. Otopiti kockice šećera u posudicama i razliti po zidovima (posude, ne kuhinje).
3. Mlijeko prokuhati i ohladiti.
4. Pjenasto, najbolje pjenačom, umješati cijela jaja sa šećerom dok ne pobijele.
5. U dobro umješana jaja i šećer doliti mlijeko, dodati liker i limunovu koricu.
6. Uliti u posudice do polovine visine i pokriti alu folijom.
7. U međuvremenu prokuhati vodu i uliti je u tepsiju. Staviti posudice sa kremom u vruću vodu.
8. Rožate peći u kupki, u zagrijanoj pećnici oko sat vremena.

Image Hosted by ImageShack.us


24.06.2008. u 09:53 • 10 KomentaraPrint#

petak, 20.06.2008.

Početak je najteži...

Šta bih napisala u uvodnoj riječi svoga bloga? Početak je najteži ili "prvi mačići se u vodu bacaju" (što je okrutno i s čime se nipošto ne mogu složiti).
Posljednjih dana dešavalo se mnogo toga oko mene. Najstrašnije je ubojstvo o kojem priča cijelo Sarajevo. Mladi čovjek, uspješni tridesetogodišnjak zaklao je svoju majku. Pretrašno! Kada se takve stvari dese, pročitate o njima i brzo zaboravite na njih. Ali šta kada ubica dolazi iz vaše sredine. Tada to ne možete zaboraviti, stalno vam se vrti u glavi. Takav je slučaj kod mene. Ne samo da poznajem ubicu, već je to moj kolega, čovjek kojeg sam viđala svaki dan, razgovarala svaki dan, pila kafu....
Da, eto o tome razmišljam zadnjih dana. Da li je žrtve poludjelog ubice mogao biti bilo ko od nas, njegovih kolega.? Da li je sebično razmišljati na ovaj način, kada se radi o tako svirepom ubistvu?
Kada ne poznajete ubicu, vi sigurno želite da ga stigne zaslužena kazna i da nikada ne izađe iz zatvora. Ovdje ostajem bez riječi. Znam da je jedan život prekinut, a jedan uništen. Kakav god bio konačni ishod istrage, suđenje i kazna, jedan život je uništen, a obećavao je tako mnogo.

20.06.2008. u 15:34 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Moj blog sadrži osvrte na događaje i društvena zbivanja, moje osvrte na pročitane knjige, odgledane filmove. Zapise iz moje kuhinje i mog mikro svijeta.

Omiljene web adrese

tuzanOno naše što nekad bejaše...
coolinarika

Knjige OBOŽAVAM, a ovdje je neiscrpan izvor
amazon
amazon.co.uk

Zamamne fotografije hrane koje će vas odvesti na stotine blogova zaljubljenika u kuhanje
feast your eyes

Jedan fini gospodin i drug, jedan od rijetkih nekorumpiranih u kurvanjskom svijetu politike
Predsjednikov blog

Foodbloggers around the world

Ovdje se nalazi samo dio blogova posvećenih kuhanju. Neki očaravaju prekrasnim fotkama, neki receptima, neki su jednostavno blogovi "on line" prijatelja, uglavnom sa Coolinarike

Blogovi na engleskom
cook&eat
delicious days
domestic goddess
still life with
cookography
canelle at vanille
charmaine pastry
the second pancake
Joy the baker
dine and dish
alpineberry
kitchen unplugged

Jedna Marija iz Beograda i njen divni blog
palachinka

Naša cura u Americi
Cafe chocolada

Blogovi na italijanskom, uglavnom služe samo za inspiraciju
le puplle gustative
stella di sale
anice e cannella
Claudia Castaldi-foodography
zenzero&cannella
La ciliegina sulla torta

Blogovi Kulinaričara
Mallory, njen sam blog prepun inspirirajućih recepata pohranila u omiljene prvog:U mojoj kuhinji
Mediha, moja Bosanka u Švedskoj
Choklad Passion
Violet Love, čarobnica iz Koprivnice
One girl's cuisine
Sunčica, naša mala Dalmatinka
Tamo gdje živim ja
Minja u svojoj kuhinjici stvara svašta
Minjina kuhinjica
Studena i najljepši blog bivše Kulinaričarke
Teatime

Blogovi društva sa Coolinarike, a nisu o kuhanju
Sinja78, moja Sarajka, velikog srca
Sinja
Sandrine, žena duhovita do bola i kaže da su je začeli na maškarama...
Sandrine
Milica, uvijek mi je drago pročitati što ima reći
Milicza